U međuvremenu

Naslov: U međuvremenu sri tra 21, 2010 11:49 pm

Ti koji imaš sve što materijalni svijet može ponuditi, kažeš meni da ja ništa nemam.
Imaš pravo ja ništa ne posjedujem niti imam. Ali se i dalje pitaš zašto sam ja sretniji a ti i dalje muku mučiš. Svaki dan pitajući se kako to da na meni uvjek je osmjeh, a ništa nemam, a ti koji sve imaš i dalje nesretno hodiš. Mnogo puta si se pitao, a odgovora nisi našao.
Pocinješ sumnjati u ono što imaš, misliš da bi meni trebao oduzeti nešto, što meni taj osmjeh daje, kako bi ga i ti imao. No ja ti velim slobodno i moj osmjeh uzmi ako želiš. Uzeo si i to, nasmijan si bio svaki dan, svi su mogli to vidjeti na tebi. No iznutra si i dalje bio ista osoba, ništa se promjenilo nije.
Pa si pomislio da život mi trebaš uzeti, kako bi ti bio sretniji. Učinio si to, bez razmišljanja, što meni s time dao si. No ponovno osmjeh na licu tvom je bio. Svi su vidjeli kako si sretan ti, zavidili na tome, to jos veći osmjeh tebi donosilo je.
Ali svake noći kada si legao spavati s tim osmjehom, kroz snove mene si susreo. Iako nasmijan i sretan si bio, ja sam i dalje se smiješio. Nisi to svaćao, pitao si se zašto sam ja još uvjek izgledao nasmijano i sretno. Počeo si razmišljati, jer nisi mogao spavati. Poćeo si sumnjati u svoje ciljeve. Nešto se u tebi prelomilo. Svatio si ono što sam ti govorio.
Mene si ubio, da bi ti sretniji bio. A gle što si napravio, ja sam još sretniji, a ti još tužniji.
Svatio si da moja smrt meni još više donosi, a tebi odnosi.
Uvidio si da da ja koji zapravo nemam ništa sam imao više no ti.
Naučio lekciju si ti, nadam se da će i drugi...
U međuvremenu Humanconsciousness